Se je nešto preminilo od 1989. ljeta, dakle do 1. »Hrvatskoga festivala« u Devinskom Novom Selu u Sl­ovačkoj do dana današnjega, dakle do 30. po redu ovo­ga »Festivala hrvatske kulture«? U Hrvatski novina smo pratili zapravo svaki festival od tada a bilo po mogućnosti i nazoči na svakom od ovih festivalov i opširno i temeljito izvješćavali o nji. Činjenica je da je ov festival na livoj ubro­vi rijeke Morave, prik puta dolnjoaustrijskoga, moravsko­poljskoga Schlosshofa po­stao institucija ne samo za Hrvate s liva Dunaja u Slovačkoj, nego i za one na desnoj strani Dunaja, južno Požuna, ki sami sebe jasno smatraju gra­dišćanskimi Hrvati (kad su do 1947. bili dio Madjarske a tim do 1921. ljeta skupa s onimi u nekadašnjoj pokrajini Burgenland — a za sve skupa je Mate Meršić Miloradić ta­da izmislio pojam Gradišće a tim i gradišćanski Hrvati).

Kad smo povodom prvoga Festivala u Devinskom No­vom Selu — tada još nismo točno znali kako ćemo to se­lo zaista pisati, i bilo je da­k­le i: Devínska Nova Ves kao i Tibanjsko Novo Selo, jer grad Devín (nim. Theben) se na hrvatskom zove Tibanj — pisali 30. junija 1989. ljeta u Hrvatski novina uz ostalo: „…Premda se ova hrvatska se­la u Slovačkoj činu jako ugr­o­žena ča naliže hrvatsku rič, je onde još čuda narodne supstan­ce — prez da bi bili Hrvati on­de kako-tako organizirani. Sta­ra bi bila dob, da bi se njim nudila pomoć, i s naše austrijanske, strani. To bi moglo biti u obliku jezičnoga podučava­nja, štampane riči, tambura­nja, folklora u širjem obliku itd...“

Danas, po 30 ljet, smimo mirnom dušom reći, da je te pomoći bilo, ali da je bilo i jake volje Hrvatov i Hrvatic u Slovačkoj, narodnosne sn­a­ge a ne na zadnje i intelektu­alne moći, da se ovi Hrvati i dalje organiziraju i dalje razvijaju svoje novodobivene dr­uštvene strukture a da i sa­mi počnu izmisliti, razvijati a pak i realizirati znatan broj znamenitih kulturnih a pred svim i muzičkih priredab, a ne na zadnje i manjinskopolitičko ustoličenje unutar no­vo stvorene Republike Slova­čke. To je bilo pred 30 ljet. A danas? Festivala još uvijek ima. I ljetos opet se je po­ka­zalao, da je postao vrlo za­ni­m­ljiv i za slovačku publiku — ali da se ovde na ovi dvi veli­ki dvori Istra centra još uvijek najdu stotine i stotine Hr­vatov i Hrvatic ne samo iz De­vinskoga Novoga Sela, ne­­go i iz Hrvatskoga Groba Hrvatskoga Jandrofa i Čuno­va, da bi se ovde pokazali, da bi predstavili svoje — ali pred svim i da bi se družili. Tomu dodatno su ovde svenek i gr­a­dišćanski Hrvati iz susjedne Madjarske i Austrije, naravno i iz Južne Moravske, ali i no­vi hrvatski doseljeniki u Slovačku kao i „stare domovine“.

Mnogi su jur na pokoju od pred 30 ljet — ali su dorasli drugi, mladji, a ideja Festiva­la se i dalje nosi. Ljetos smo opet vidili koliko je jak!