Ako kanimo koga pozdraviti, mu željimo dobrodošlicu. Rič dobrodošlica je po gramatičkoj kategoriji imenica i označava nimšku rič „Will­kommensgruß“, a deklinira/ sklanja se kao imenica že­n­skoga roda: On se je jako veselio dobrodošlici, s kom su ga presenetili njegovi prijatelji. Ona upravo piše dobrodošlicu, s kom kani pozdraviti svo­je nove susjede.

I u naši hrvatski ili dvojezični seli nas obično čeka takova dobrodošlica na ulazu u selo. Ali koč piše „Dobro došli“ a koč „Dobrodošli“. Ča je pravilno? Pogledajmo si pravopisnu pozadinu ovih dvih izrazov s gramatičkoga stajališća:

1) Izraz „Dobro došli“, se sastoji od priloga „dobro“ i glagola „dojti“ u konjugiranom obliku (u našem slučaju ada u 1. licu množine). Ov oblik je po gramatičkoj kategoriji optativ, a to je samostalni glagolski oblik u hrvatskom jeziku. Optativ poznamo npr. od izraza „Živio!“ ili „Zdrav bio!“ Ako ada željimo dobrodošlicu u vlašćem domu, u vlašćem selu ili na vlašćoj web strani, to moramo učiniti s pozdravom „Dobro došli!“.

2) Kad se „dobrodošli“ skupa piše, ima ta izraz funkciji adjektiva/pridjeva, npr.: To su moji dobrodošli prijatelji. (isto kao: To su moji „stari, veliki, dobri...“ prijatelji.). Ona je bi­la zahvalna na tom dobrodoš­lom izgovoru. (isto kao: Ona je bila zahvalna na tom „ugodnom, šikanom, prakti­čnom...“ izgovoru.) I on i ona su dobrodošli gosti u mojem selu.

Znači i „Dobro došli!“ i „dobrodošli“ su ispravno napisani, ali njevo upotribljavanje se razlikuje i zato je ne smi­mo mišati. Kratko rečeno: Obično su gosti u nekom selu dobrodošli, ali ako je na ulazu u naše selo pozdrav­ljamo, moramo napisati Do­bro došli!.

(Zorka Kinda Berlaković; 74.)