Ose privlaču parfemi, žuta i bijela farba. U borbi s osa­mi nam pomažu eukaliptus i metvica (Pfefferminze) pak črljena farba. Ako se je osi ugodalo, da nas ubode, mjesto uboda ubla­žiti će ocat, kockice leda i čista soda. Gdo se boji uboda ose, neka ne nosi žu­tu pratež. Mnoge novine su pisale, da će ljetos biti invazija osov. To je naime normalna posljedica dužičke i mrzle zime, ku smo projduće ljeto imali. U septembru je naj­već osov, tako da se ima­mo nadijati dost osov na naši jiliši i piliši, ke kanimo konzumirati na vrti ili terasa.

Čim već osov leti okolo na­še­ga stola punoga delicijov, tim jače je proganjamo. Zbog toga su one još agresivnije. Zv­ana toga su ose u septemb­ru najednoč prez posla. Osi­nja društva i njeva gnjazda se po­činju raspadati, ar su si svoje larve jur othranile i tako one u septembru najednoč već nimaju prave zadaće. To je frustrira, zbog čega je človik svojim proganjanjem još laglje mo­re nadražiti. Ose, ke već nima­ju gnjaz­da, se moraju skrbiti same za sebe. Prez vlašćega doma i zadaće se one otpravu na put iskati hranu, ku u kasnom ljetu najdu u blizini človika. Ose sada volu drugačiju hranu. Do sredine augustuša su se one hranile zvećega od insektov ili mesa, da bi svoje larve mogle opskrbiti s proteini. Sada u kasnom ljetu im je najvažniji cukor, da bi mogle preživiti dojduće dane. Uz zrelo sadje, ko spadje od stabalj, one letu i na slatke jiliše, kolače, sladoled i soke.

Gladne i frustrirane ose ni­su ugodni gosti na naši stoli. Ipak one ne zabodu velje, ne­go stoprv, kad je človik provo­cira ili kad mislu da su u pogibeli. Ali mora nam biti jasno, da su ose u kasnom ljetu razdražljivije. Dost je zamahnuti rukom. Najbolje je da os­tanemo mirni i da ne mlatimo rukami. Nije ni preporučljivo da pušemo u nje, ar i ugljični dioksid razdražuje ove insekte. Da bi se oslobodili osov, je bolje odvrnuti je s našega stola odredjenimi triki. To moremo dostignuti stakaocem po­cu­krene vode ili zr­e­lim grojzem, ko malo udaljimo od sto­la. To vabi ose i one ćedu mo­rebit naš stol s grilanom hra­nom ostaviti na miru. Ali ta trik je idealan stoprv, kad ose jur marljivo zuju okolo hrane. Ako one još ni­su došle, je mamci moru pri­vući. Ubijanje osov je pogibel­no, ar njeva tijela spušćaju fe­romone, ki privlaču druge ose, a pak „dozvira“ još već osov.

Naj­bolje je pokriti slatke pi­li­še pak ne postavljati na stol cijele kolače. Čim manje hrane je na stolu, tim manje ma­m­cev za ose. Prognati mo­remo ose znamda i eteričnimi ulji ili dušećimi svićami na ba­zi metvice, eukaliptusa ili pelina. Još do oktobra se moramo boriti s ovimi žuto-črnimi insekti, ki osebujno za alergičare moru biti jako pogibelni. Zatim oni pocrkuju.

(Agnjica Schuster)

Kategorije