Auto i euro

U našem zadnjem prilogu smo se bavili stranjskimi riči muškoga roda, kim se dodaje nastavak (N nivo, G nivoa, D nivou…; N sako G sakoa, D sakou…).

Danas ćemo si pogledati ime­nice auto i euro. I ove imenice su muškoga roda, no one se ne dekliniraju kot zgora spomenuti primjeri (ada: „au­to, autoa, autou; euro, eu­roa, euruu…“). Kod ovih ime­nic nenaglašeni kratki završetak -o iz nominativa ispada u drugi padeži i se nadomješća drugimi nastavki, ki odgovara­ju pojedinim padežom. Zbog toga dekliniramo/sklanjamo imenice auto i euro na sljede­ći način.: Jd: N auto/euro, G auta/eura, D autu/euru, A au­to/euro, V auto/euro, L autu/ euru, I autom/eurom; Mn: N auti/euri, G autov/eurov, D au­tom/eurom, A aute/eure, V au­ti/euri, L auti/euri I auti/euri.

Primjeri u rečenici: Ti se vidu njevi dva novi auti? S mojim autom imam svenek čuda dje­la. Naši auti stoju svenek u garaži. Čudim se tvojemu autu, kade si si ga nek kupio? Moja teta još svenek ne računa u euri ne­go u šilingi. Na lotu je dobila 100.000 eurov.

Pazimo! Iz zgora spomenutih razlogov je krivo reći: „s našimi autoi ili s našimi autori; s mojim autorom“, jer auto se ne deklinira kao „auto, autora, autoru,…“. Zvana toga je „s našim autorom“ u knji­ževnom jeziku instrumental riči autor/pisac, a to je ča drugoga! A pogrišno je i re­ći „s našimi euroši“ ili „već nimam eurov“. Ovo su sa­mo dijalektalne konstrukcije, ke čujemo u svakodnevnom go­voru ljudi iz sjevernoga Gra­dišća. Ovi obliki nisu dio no­r­miranoga gradišćanskohrvatskoga jezika. Pravilno je: s našimi auti i s našimi euri.

(Zorka Kinda Berlaković; 73.)