Glagol veseliti se potribuje dativ, jer gramatički pravilno je da se veselimo komu ili čemu, a ne nač/na što. Zato je pravilno Veselim se daru. Veselim se našemu prja­teljstvu. On se veseli sta­ka­o­cu dobroga vina (a nije: Veselim se prik dara. Veselim se prik našega prijateljstva. On se veseli na stakaoce do­broga vina).

I glagol smijati se potribuje dativ, jer je ispravno smijati se komu ili čemu. Pokidob se u nimškom veli „sich über jemanden lustig machen“, se i kod ovoga glagola javlja interferencija s nimškim jezikom. Pravilno je ada: Smijem se ditetu. On se je smijao svojemu bratu. U cirkusu se se glasno smijali klaunom. A krivo bi bilo: Smijem se prik diteta. On se je smijao prik svojega brata. U cirkusu su se glasno smijali prik klaunov.

I kod glagola čestitati se čudakrat koristi rekcija po nim­­škoj peldi. U hrvatskom jeziku se veli čestitati komu (bratu, majki) koga ili ča/što (svetak, jubilej, itd.). Zato pravamo ovde uz glagol ili dativ ili akuzativ, ovisno od toga, ča kanimo reći. Pravilno je ada: Čestitam ti rodjendan. Čestitamo Majkin dan. Čestitamo svim Julijam imendan (a nije: Čestitam ti za rodjendan. Čestitamo za Majkin dan. Čestitamo svim Julijam na imendanu, itd. kot se to more čuti u naši govori).

S ovim gornjim u vezi se i ve­li: Sve najbolje za rodjendan, a nije: Sve najbolje k rodjendanu, ča bi bilo tvoreno prema nimškomu: Alles Gute zum Geburtstag.).

U naši gradišćanskohrvatski govori imamo i čuda kalk-prijevodov (Calques), ada doslov­nih prijevodov iz nimškoga jezika: Bus se je na njem mi­mo odvezao (der Bus ist an ihm vorbeigefahren). U duhu hrvatskoga jezika bi se moralo reči: Autobus je prošao kraj njega.

Zanimljivu pojavu imamo i kod glagola boliti:

Prema nimškomu „Du tust mir weh“ se i kod nas čuje „Ti me boliš“. Ovo je krivo, jer u hrvatskom jeziku ne more peršona koga boliti, ne­go jednu peršonu more samo ča boliti. Zato je pravilno: To me boli. Ako vas znamda vaša braća u šali ušćipnu, ne zaviknite:

Vi me bolite! nego To me boli.

(Zorka Kinda Berlaković; 65.)