I danas ćemo se još baviti jednačenjem po zvučnosti. U prvom dijelu na ovu temu smo se bavili obezvučivanjem, ada kada zvučni suglasnik nastaje bezvučan. Zato bi sada svakomu od poštovanoga štiteljstva moralo biti jasno, zač se piše Filežac, ali zač Fileška. A isto tako zač je stanovnica Zagreba Zagrepčanka.
Danas ćemo se baviti obrnutim slučajem kod jednačenja po zvučnosti, naime ozvučivanjem ada procesom, kada bezvučan suglasnik nastaje zvučan. Do ozvučivanja ne dohadja tako čudakrat kotno do obezvučivanja i zato imamo ovde i manje primjerov.
Alternaciju s/z ili minjanje s u z imamo npr. u gost - gozba, glas - glazba. A minjanje t u d imamo kod svat – svadba, trgati – trgadba, prositi – prosidba, ženiti – ženidba. U primjeru svidočiti – svidodžba moremo opaziti minjanje č u dž.
Do ozvučivanja dohadja većkrat i kod svršenih aspektov. Poznato je da prefiksi is- ili s- pokazuju na to, da je ča završeno: peći – speći, ispeći, govoriti – sprogovoriti, kuhati – skuhati, kinuti – skinuti, a logično je, da se i ov prefiks s- minja u z- pred zvučnimi suglasniki: brojiti – zbrojiti, gnjaviti – zgnjaviti, govoriti – zgovoriti se, grabiti – zgrabiti.
A ozvučivanje morebit najbolje ilustrira sljedeći primjer: Velimo s Bogom ali Zbogom.
Pravoda imamo i kod obezvučivanja i ozvučivanja iznimkov, ali o tom drugom prilikom. Za kraj si još pogledajmo primjere u rečenica: Oni su nas kanili dobro pogostiti i zato su napravili pravu gozbu. Ostanite svenek povezani s Bogom! Moram projti, i zato ostanite mi dobro i zbogom! Pri svadji mu je zbrojila sve njegove propuste a onda joj je bilo laglje (s+ brojiti). Oni su jur skopali zemlju za pivnicu (iz+kopati). Došao je s desne strani. Zdesna od njega je ležala torba.
(Zorka Kinda-Berlaković; 81.)