U vom velikom spomenljetu, kada se i u Hrvat­ski novina spominjamo konca Prvoga svitskoga boja (1918.) nacističke i fašističke strahovlade (1938.) kao i društvenoga preloma 1968. ljeta, a konačno pada Berlin­skoga zida i željeznoga zasto­ra — u uoči novoga nagra­ža­nja, prijetnje dizanja još više i oštrije i neprolaznije gilet- ograde krug zemalj Europske unije mora biti mjesta za reflektirati o tomu, ča smo u minuli ljeti i desetljeći činili na zbližavanju različitih zem­ljam, narodov i narodnosti. A pred svim ča smo činili na tom da se po 1921. ljetu ne totalno raspadamo kao hr­vat­ska zajednica u nekadaš­njoj zapadnoj Ugarskoj?

Pri tom imamo čuda ča po­kazati, pred svim i na to ča je uspilo, ča se je sve ugodalo prem dost dugih teških vri­men, političkoga raskola i sru­šenih društvenih mostov. To­liko toga se je učinilo u o­dr­žavanju vezov med našimi s ovkraj i onkraj granice, da bi to popunilo biblioteke, ako bi se to sve popisalo. Znanstve­ne studije još čekaju da bi bi­le napravljene i objavljene. Ali je činjenica, da imamo nešto pokazati u pogledu na surad­nju i pomoć prik državnih gr­anic med Austrijom, Ma­dj­arskom i Slovačkom a u mi­nulih dvajset ods. trideset ljet i sa Češkom.

Ostanimo „doma“, dakle kod Hrvatskih novin (HN). Pokr­e­nute i utemeljene su 1910. lj. u Ugarskoj. Otkada izlazu, a to je ipak jur 118 ljet s kratkim prekidom (1943.-46. iz poznatih uzrokov) HN a s tim i Kalendar Gradišće svenek su pisali o Hrvati i za Hrvate i Hrvatice u Austriji i u Madjarskoj, od 1948. i u Slovačkoj. Od samoga počet­ka se HN čitaju s ov- i s onkraj granice. Generacije hrvatskih funkcionarov i aktivis­tov su uvijek brinule o svoji na madjarskoj i slovačkoj, a kašnje i češkoj strani. To zna­či da su svoje ljude opskrblj­a­vali ovim štivom i drugimi sredstvi. Funkcionari i Hštd-a i Hkd-a su legalno a dost krat i ilegalno vozili uz ostalo i vjerske knjige a prije svega i »Kruh nebeski« (dokle ga je još bilo) prik granice.

Ako se nečim smimo i m­o­remo ponositi, onda tim da ove naše s druge strane grani­ce nikada nismo pozabili. A u minulih 35 ljet je suradnja i s HN još znatno ojačala a pri tom je i Hgkd kao i Hak u Beču (kašnje Hrvatski cen­tar) igrao važnu ulogu. Jedan rezultat te intenzivirane surad­nje i zgledivanje na svoje sa svih strani granice bilo formi­ranje Koordinacijskoga odbora društav i organizacijov gradišćanskih Hrvatov — u kom, su po sebi razumljivo, zastupana hrvatska društva i iz Austrije, Češke, Madjarske i Slovačke. Pravoda, suradnja bi mogla biti bolja, intezivni­ja, djelotvornija. Najvjerojat­nije će se ta Koord. odbor u najkraćem vrimenu opet sa­s­tati i najti način suradnje za budućnost. A onde smu svi suradjivati, neovisno i politi­čkoga svitonazora i vjere.