Još malo ča o gramatički interferencija - Mali jezični savjeti

Zbog uticaja nimškoga jezika koristimo u naši govori uz glagole čudakrat i krivu rekciju. Rekcija (od lat. regere, ča znači „vladati“) je pojam iz gramatike, ki opisuje od­nos med ričom („regens“) i dijelom rečenice, ki odvisi od te riči („dependens“ ili „re­ktum“). Tako su npr. glagoli većinom čvrsto povezani s od­redjenim padežom — ada neki glagoli su vezani uz odredjene prijedloge, npr. „Dajem ti ruku. — Ich gebe dir die Hand.“ Vidimo, da ovde glagol dati i u hrvatskom i u nimškom jeziku potri­buje dativ. Ta povezanost glagola i prijedloga ali nije svenek ista u nimškom i u hrvatskom jeziku, tako da imamo upravo kod rekcije glagolov čuda inter­fe­rencijov s nimškim jezikom.

Tako se čuje „govorim prik te­be“ (nimški: ich spreche über dich) umjesto govorim o tebi, „vjerujem na Boga“ (ich glaube an Gott) umjesto vjerujem u Boga, „bojim se od vuka“ ili „bojim se pred vukom“ (Angst vor dem Wolf) umjesto „bojati se vuka“, „ja sam od Beča“ (nimški. dijal.: Ich bin von Wien) umjesto ja sam iz Be­ča. Veli se i „veselim se prik dara“ ili „veselim se na dar“ (sich über/auf ein Geschenk freuen) umjesto veselim se daru.

Pri tom zabimo, da se u hrvat­skomu jeziku, a tako i u gradišćanskohrvatskomu jeziku, neki glagoli ne vežu uz iste padeže kao u nimškom jeziku. Zbog toga se mora ovakova „rekcija“ naučiti i vježbati. Za­to ponovimo:

bojati se ide s genitivom: bo­jim se komarov, kače, folišnih ljudi bojati se moremo škuri­ne, mrzline, neprijateljev, boja ... (prepozicija „od“ se ne smi koristiti).

Kad se vač/u ča vjeruje, se ne smi koristiti prepozicija „na“. U ovakovi slučaji glagol vje­rovati potribuje prepoziciju „u“: vjerujem u ljubav, u prijateljstvo, u plemenitost človika, u dobre ljude, u oca, u ses­tru, u tebe (kod čakavcev se i čuje: vjerujem va te). Ne­ki ljudi vjeruju samo u pineze a drugi samo u človičje poštenje.

Glagol veseliti potribuje čist dativ (ada bez prepozicije „prik“, ča bi bio nepotriban germanizam): Čemu se veseliš? Veselim se knjigi. Veseliti se moremo dobromu prijate­lju, dobroj školskoj ocjeni, do­bromu savjetu koga smo dostali,

 

(Zorka Kinda Berlaković; 19.)