Sve već se dobije dojam da ljudi zgubljaju (mjeru od oka) i da na jednu stranu odbijaju sve autoritete i negiraju mjere — a na drugu stranu i bižu za onimi, ki bi tribali odlučiti i želju sve, još i najmanje stvari točno regulirati. Dobro, čas antiautoritarnoga odgoja bez ikakove mjere imamo jur skora za nami ali tim već i se opaža, da se dica, mladi ne držu zapravo nikakovoga reda. A ako pak ide za svoje, onda, naravno, svaki očekuje odredjen red.
Da ovo malo potkripimo primjeri! Pred nekoliko dani je nimški izbornik (pri Svitskom prvenstvu u Rusiji teško poražene nogometne reprezentacije) Joggi Löw na se zeo cijelu krivicu za neuspjeh svoje momčadi. Sām se je takorekuć bičevao tvrdeći da je on najveći a zapravo i jedini krivac, jer je imao krivu taktiku. Sada bi, naravno, mogli reći, ovo je opet taktika, jer je tako spasio svoju glavu i će i nadalje biti izbornik. Ali kakova je to mjera (od oka) da je on krivac a ne onih 23 nogometaši ki su bili igrali ili sidili na klupi i u pravo vrime nisu pogodili u vrata. Löw sigurno nima malu gažu, ali njegovi igrači najvećim dijelom znatno već zaslužuju od njega. Ali je čuda laglje jednomu dati krivicu, nego većemu broju ljudi, jer bi s tim „krivnja rascipila na mnoge dijele i bi tim jako „oslabila“.
Očekivanja kod političarov nisu puno drugačija. Kumaj se dogadja neka neredovitost, znamda još i neko „sran*je“ jur se potribuje da odstupi nadležni ministar/trica. Najlaglje te jednomu/jednoj dati krivicu. Tim se već ne triba diblje zabosti u moguće močvare, gomile ili lokvenice.
Sada neki od pape Franje potribuju da odstupi, jer je u Katoličanskoj crikvi u prošlosti došlo do zlostavljanja — i med heterofilnimi i med homofilnimi duhovniki i crikvenimi dostojanstveniki. Nije tajna, da je u ovi časi najlaglje tući po Crikvi (uglavnom katoličanskoj) jer tako je oslabila u javnom ugledu, da zapravo svaki more i smi pljuvati po njoj bez da bi zato dostao kaštigu. Pravoda, puno toga je „skuhano u vlastitoj kuhinji“ i ima dost dostojanstvenikov“ ki prodikuju vodu a piju vino. Ali nije li tako, da su i zastupniki Crikve samo ljudi, isto kao i političari, gospodarstveniki, privatniki… S kim pravom današnje društvo od njih očekuje višu moralnu i intelektualnu razinu nego od drugih slojev društva? A s kim pravom se pljuje na zastupnike katoličanske Crikve i je optužuju da ne bi smili biti „hetero“ ods. „homo“? S kim pravom se od njih očekuje, da ne bi smili ljubiti žene ili muže? Svi ovi zastupniki Crikve su isto tako izrasli iz naroda kao i ostali ljudi. Zato: sve ča se dogadja unutar civilnoga društva, se dogadja i unutar Crikve. A ako smu „civili“ biti hetero i homo — onda to smu biti i duhovniki, biškupi, kardinali… A zlostavljati maloljetnike ne ide ni ovde ni onde!