Program 50. Medjunarodne smotre folklora (Msf) je u prigodi visokoga jubileja dostojno obilježio Smotrin doprinos nacionalnoj kulturi zbog koga je 2014. odlukom Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba proglašena nacionalnim festivalom. 50. Msf je podsjetila na povijest i ulogu smotrov folklora u Hrvatskoj tr na promjene ke je doživila tijekom vrimena. U programu 50. Msf nastupila su folklorna društva i po­jedinci ki su reprezentirali različitosti hrvatske etnograf­ske baštine (4 kulturne zo­ne i brojna uža područja s osebujnim plesnim i glazbenim folklorom, nošnjom i običaji) tr predstavniki nacionalnih manjin, Hrvatov iz susjednih zemalj, iz iseljeničtva i sta­re hrvatske dijaspore, med nji­mi i folklorni ansambl gra­diš­ćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj. De­setak ansamblov je predstavilo ba­štinu, jerb dru­gih narodov i kulturov. Org­a­nizator Msf je Koncertna direkcija Zagreb, stručna i u­m­jetnička ravnateljica Smotre je po zadnji put bila zaslužna dr.sc. Zorica Vitez a producentica Smotre je Željka Ja­neš Beneti. Ansambl Kolo-Slavuj je uspješno pokazao tri svoje koreografije.

ZAGREB — U Zagrebu su srijedu, 20. julija otvorili jubilarnu 50. Medjunarodnu sm­o­t­ru folklora, kom su ljetos kanili upozoriti na povijest i ulo­gu folklora u Hrvatskoj i pokazati promjene, ke je Smotra doživila tijekom vrimena. Pri pr­voj Smotri je svirala Tamburica Trajštof a ljetos je sudjelovao i folklorni ansambl Kolo-Slavuj (ukupno po sedmi put na Msf) s trimi koreografijami: „Hati“ na prostranoj pozornici na Gradecu u Gornjem Gradu, „Hrvatski tanci sridnjega Gra­­dišća“ na Trgu bana Jelačića i izvadak iz koreografije „Ki će s nami pi­rovati“ u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.

U 1966. ljetu je dakle Tamburica Trajštof zastupala gradišćanske Hrvate. Kolo-Slavuj je to činio poslidnji put 2011. ljeta a i pred tim je jur pet puti sudjelovao pri Smotri, tako na primjer i 2007. ljeta.

Kako piše Zorica Vitez u bo­gatom katalogu uz 50. i jubilarnu Msf „…Kao članica Europske unije Hrvatska mora i dalje djelati na prepoznatljiv­o­sti svojega identiteta, a tradicijska bi kultura mogla biti nje­govim dijelom jer je dio naše baštine, ali i dio naše suvrime­ne kulture. Taj dio kulture isti­ču i mnoge druge zemlje i n­a­rodi. Folklorni festivali i asoc­i­jacije za očuvanje folklorne ba­štine postoju u mnogi zemlja svita. Naravno, ne triba inzisti­rati na ,folklorizaciji’ našega identiteta, ali je i to prihvatljivije od globalizacije najčemer­nije vrste, od kapitalizma u nj­egovi početni grubosti tr od stalne devalvacije nacionalne kulture. U naše dane hrvatska tradicijska kultura ima priliku postati dijelom osvišćene baš­tine človičanstva ku promiču i štitu globalno proširene kulturne politike i akcije, Unesco-ve i druge. Na odredjeni način tomu svitskomu pokretu za o­čuvanje i zaštitu kulturne baš­tine, posebice nematerijalne, pripada i brojno članstvo folklornih društav i neformalnih skupin ke njeguju i prikazuju svoju zavičajnu folklornu ba­š­tinu. Suvrimeni život te baštine razlikuje se od prošlosto­ljetnoga i još starijega, ali je ta­kaj nezanemariv dio suvrimene hrvatske kulture i uporišće nacionalnoga, regionalnih i lo­kalnih identitetov…“. 

Ljetos su strani sudioniki na Msf-u došli iz Italije, Egipta, Kanade, Indonezije, Bugarske, Makedonije, Francuske, Irske, Slovačke, Španjolske, i Azerbajdžana, a domaći su bila folklorna dru­št­va iz svih krajev Hrvatske i hrvatskih manjin iz susjednih zemalj.

(uredn.)