Petar TyranQuod licet Jovi, non licet bovi — ča je dozvoljeno Jupiteru, nije volu, da­kle: nije sva za svakoga! Austrija je obrambena, za­šćit­na sila Južnomu Tirolu, pred svim nimškim ino ladinskim Južnotirolcem u Italiji. To još potiče iz mirovnoga ugovora iz St. Germaina 1919. ljeta, kada je J. Tirol konačno pripojen Italiji. U 1955. je tadaš­nja — u medjuvrimenu jur kr­va­vo raspala — Jugoslavija po raspadu Nimškoga Reicha u 1945. i desetljetnoj ruskoj op­sadi npr. Gradišća u Državnom ugovoru (opet u francu­skom) u St. Germainu po­sta­la obrambena sila za Hrvate u Gradišću kao i za Slovence u Koruškoj i Štajerskoj.

Jugoslavija se je ponekad na to pozivala, pred svim u pogledu na koruške Slovence, ali kumaj na gradišćanske Hrva­te. Od osamostaljenja Slo­ve­nije i Hrvatske su se odredj­e­ni krugi i med koruškimi Slo­venci i gradišćanskimi Hrvati ufali, da ćedu im ove dvi nove demokratske zemlje ići  na pomoć u ispunivanju njevih manjinskih prav u Austri­ji i — analogno Austrije u Ita­liji, Beča u Rimu — da ćedu Slovenija i Hrvatska u Austriji, Ljubljana i Zagreb u Be­ču praviti politički pritisak u korist spomenutih manjin.

Dokle je to Slovenija još pokusila ovde i onde činiti i je masivnom financijskom potporom slovenske manjine u Koruškoj stavila Austriju pod pritisak, Hrvatska u tom pogledu nije ganula ni uho, a niti financijskom pomoću ni­je mogla ni najmanje pokrenuti povoljniji stav Austrije prema gradišćanskim Hrvatom. U medjuvrimenu je i Slovenski parlament odustao od toga, da bi Republika Sl­o­venija željila biti obrambena sila za koruške i štajerske Slovence. U Hrvatskoj to nikada nije došlo do Sabora a zato nije bilo ni potribno da se o tom glasuje u Hrvatskom saboru ili da bi se negdo od hrvatskih vrhunskih političa­rov s potribnim pritiskom za­lagao kod nadležnih austrij­skih političarov, da se npr. znatno poviši materijalna potpora gradišćanskim Hr­vatom u Gradišću i Beču.

Ali ta hrvatski „nemar“ ili (pre)slaba politička volja u Hrvatskoj se more i tim obrazložiti, da

  1. Hrvatska uvijek je bila u ulogi slabijega i došla svenek prositi u Austriju a
  2. gradišćanski Hrvati nisu u stanju napraviti politi­čki pritisak — niti u Hrvatskoj niti ne u Austriji.

A tim su i nadalje ovisni od dobre volje nekih, a tim i nadalje „život­a­ru“ u pogledu recimo na potribnu materijalnu potporu da bi djelovanje u korist jezi­ka i kulture mogli postavati na čvrste temelje. Nima izgleda da bi to u bližoj budućnosti bi­lo drugačije. Zato se Slovenci i Hrvati u Austriji moraju obratiti na više i medjunaro­d­ne instancije. »Minotity Safe­Pack« bi bila ovakova ini­cija­tiva, ka neriješena manji­n­ska pitanja more dignuti na višu razinu. Zato bi bilo potribno da Europska unija i na­dalje funkcionira. Ali gdo zna!?

Kategorije