Pluralia tantum - Mali jezični savjeti

Imenice imaju u hrv., pak ta­ko i u gh. jeziku, gramatička svojstva roda, broja i padeža

Broj označava, je li se odn­o­si imenica na jedan objekt (jednina) ili već njih (mn­o­žina). Koč smo imali i dvoji­nu (za broje 2-4), ali ta broj smo s vrimenom izgubili. Dv­ojinu čuva do dandanas npr. još slovenski jezik.

Većina imenic ima posebne oblike u jednini i množini (puž – puži, sestra-sestre, se­lo-sela). Imamo ali i iznimke: neke imenice imaju, naime, samo jedninu (npr. sadje, tzv. singularia tantum), a druge opet samo množinu (npr. vrata, tzv. pluralia tantum).

Pluralia tantum se pojavljuju samo u obliku množine, premda označavaju samo je­dan predmet. Semantički se većina takovih predmetov sa­stoji od dvih dijelov, ki činu jednu cjelinu (npr. plundre, škale, očalji …)  

Uz ovakove imenice stavljamo i glagole i pridjeve u mno­žinu: Vile su se zrušile (a ne: Vila se je zrušila.) Ovo su do­bre orgulje. Nova ulazna vrata su jako lipa. Moj susjed ima drivene škale, ke svenek ležu uz garažu. Kad kašljam, me bolu pluća. 

Imenice pluralia tantum pripa­daju uglavnom množini žen­skoga ili sridnjega roda.

  • u ženskom rodu: gaće, gaćice, gatre, gatrice, grablje, grabljice, jasle, jaslice, hlače/plundre, klišće, krstitke, novine, orgule, rajle, vile …
  • u sridnjem rodu: pluća, vra­ta, kola, ...

Simo sliši i imenica „križi“, ka samo u hrvatskom standardu glasi „križa“. Zato se mora re­ći: „Križi me jako bolu“ a ne „Križa me jako bolu“.

Za kraj mala ganjka: U lauretanskoj litaniji glasi: „Vrata  nebeska — moli za nas“.

Pitanje: Ako su vrata pluralia tantum, zač odgovaramo u jednini?

Odgovor: To je tako za raz­u­miti, da nazivamo Mariju „vr­ati nebeskimi“, ada:  (Ma­rija, ti) vrata nebeska — mo­li za nas. To „moli za nas“ se odnosi na Mariju, ne na vrata nebeska.

(Zorka Kinda Berlaković; 22.)