U zadnjem broju smo se bavili zbirnimi imenicami, uz ke stoji glagol svenek u jednini (perje, sadje, lišće…) pak ih zato zovemo i singularia tantum. Danas ćemo si pogledati imenice, ke označavaju samo „jedno“, ada jedan predmet, ali ke se pojavljuju samo u obliku množine, pak ih zato zovemo i pluralia tantum. Npr.: pluća, vilice, škare, hlače.
Zanimljivo je kod tih imenic to, da se većina tih predmetov sastoji od dvih dijelov, ki činu jednu cjelinu: npr.: gaće, škare, škale, vile, vilice, kola, očalji, itd. Uz takove imenice stoju i glagol i pridjev u množini: Donesi mi oštre škare, ove već ne rižu. Naša kola su jur jako stara. Kod nošnje u sridnjem Gradišću su gaće obično bijele, a kod nošnje na Hati črne. Pribor za jilo činu, uz žlicu i nož, i vilice.
„Vilice“ (nimški: die Gabel) su ada pluralia tantum, i imaju samo množinski oblik. Krivo bi bilo reći: „Donesi mi vilicu i nož.“ Pravilno glasi: Donesi mi vilice i nož. U gradišćanskohrvatskom hasnujemo i male vilice, ako mislimo na vilice, kimi se ji desert, ili (glazbene) vilice za nimški „Stimmgabel“.
Rič „vilice“ (nimški: Kiefer) moremo koristiti kao pluralia tantum i u anatomskom značenju, a ovde imamo onda zdolnju vilicu (Unterkiefer) i gornju vilicu (Oberkiefer), ke već nisu pluralia tantum, jer označavaju samo dio vilic.
(Zorka Kinda Berlaković; 31.)